Blog

Maraština mi je oduvijek draga, posebno me uz nju vežu sjećanja iz djetinjstva kada me djed vodio u vinograde gdje bih ukrala koje zrno maraštine. Nedavno sam imala priliku upoznati braću Sladić, koja su posebno posvećena ovoj autohtonoj sorti. Poziv za posjet vinariji nisam mogla odbiti, pa sam se ubrzo uputila u Plastovo, malo selo pokraj Skradina, u kojem se nalazi vinarija Sladić.

Već na samom dolasku shvatila sam da je ovo vinarija s pričom i tradicijom. Dočekala su me tri mušketira, nasmijana i otvorenog srca, kako to i dolikuje srdačnim ljudima ovoga kraja. Otac Joso te sinovi Marko i Ivan pokazali su se kao izvrsni domaćini koje ću svakako posjetiti još puno puta.

U maloj kušaonici pripremili su lijepu platu s domaćim proizvodima, a na stolu je čekala i kraljica ove vinarije, maraština. Inače, zanimljiva etiketa na kojoj su mali i veliki vuk izvučeni iz obiteljskoga grba, simbolizira obiteljsko naslijeđe.

Oduvijek se tu proizvodilo vino, a Marko je sedma generacija koja to nastavlja. No prilike u ovom kraju su takve da je Joso Sladić nakon rata sve morao početi ispočetka i zasaditi nove vinograde. Danas na šest hektara imaju pretežno maraštinu koju proizvode u četiri varijante. Nešto novo što nam pripremaju je pjenušac od maraština, a uobičajeno rade baznu maraštinu iz inoksa, maceriranu i kao desertno vino. Godišnja proizvodnja je oko 25.000 butelja, od toga maraština čini 70%.

- Nakon rata smo sve obnavljali, tada ničeg nije bilo. Sve što danas posjedujemo je ono što smo nakon rata sami digli. A djed, stric i prijašnje generacije su imali čokota koliko i mi sada. U to starije doba ovdje je bilo više od sto domaćinstava koja su se bavila proizvodnjom i prodajom vina. Od maraštine se tada radilo desertno vino, koje smo tada smjeli zvati prošek, i to su imali samo neki u manjim količinama - prisjeća se Joso Sladić.

Jedne godine, kada je otac iz zdravstvenih razloga bio spriječen odraditi berbu, Marko je to morao preuzeti na sebe. Sasvim slučajno ga je dočekao posao za koji je mislio da nije spreman, ali se pokazalo da je i više nego spreman. Njegova prva berba bila je prva vrhunska maraština u Šibensko-kninskoj županiji.

- Odlučili smo se za maraštinu kao sortu jer je kvalitetnija. Znali smo da je maraština namijenjena za desertna vina, što je značilo da je bolja sirovina. Dotad nije bilo suhoga bijelog vina od maraštine. Prinos na trsu joj je u prosjeku oko 1,5 kg. Jedna loza, jedna boca. To je idealno. Berba je polovicom rujna, ali neke prve berbe su bile i u listopadu. Naše maraštine su bile prilično jake i s puno alkohola, ali smo se prilagodili potrošačima, koji više vole svježija i laganija vina. Tako smo 2008. napravili prvu maraštinu kao suho vino i pokazalo se to kao veliki uspjeh. Moja prva berba rezultirala je prvim vrhunskim vinom, pa sam shvatio da tim putem trebam nastaviti. Bio je to odličan poticaj - priča Marko.

Poslovi u vinogradu i podrumu se ne dijele, pa tako i mlađi brat Ivan sudjeluje u svemu što se u vinariji događa. Zajedno rade sve. Otac pomaže koliko ga oni trebaju, ali je vrlo mudro prepustio sinovima da vode posao.

Položaji svih vinograda su u Plastovu na 270-300 m nadmorske visine. Noći su ovdje hladne, a dani topli, pa grožđe ne zrije prebrzo. Ovo podneblje ima mnogo sunčanih dana, puno vjetra i loza rijetko obolijeva, a terroir je izmiješan vrlo zanimljivo kršom te bogatom crnom i bijelom zemljom.

Iz vinarije Sladić stigao je i prvi pjenušac od maraštine, što još jedanput potvrđuje njihovu ljubav i posvećenost ovoj sorti.

- Do sada nitko nije radio pjenušac od maraštine. Radimo ga tradicionalnom metodom. Berba je ranija, skoro mjesec dana u odnosu na redovnu. Za prvi put napravili smo 1000 butelja. Želio sam ozbiljan pjenušac, da ima ozbiljnije note. Sorta je takva da to dopušta, a cilj nam je iz sorte izvući najbolje što ona može dati - objašnjava Marko.

Otac Joso djeluje vrlo zadovoljno i smireno. Naučio je sinove ovom poslu, a oni to rade vrlo predano i uspješno. Naučio ih je i životnim vrijednostima.

- Dobro rade momci, zadovoljan sam. Svladali su sve u konobi i vinogradu. Ponosan sam na njih - s osmijehom kaže Joso Sladić.

Osim maraštine vinarija Sladić ima i izvrstan debit, lasin i rosé. Svakako nemojte čekati da vas put slučajno odvede do Plastova, nego ciljano posjetite vinariju Sladić. Bit ćete sretni zbog te odluke, baš kao i ja.