Nedjelje uvijek imaju drukčiju, specifičnu energiju i „vibru“, a još kad su sunčane i proljetne, svima su osobito drage. 10.svibnja je na otoku Krku, točnije u Vrbniku, osvanula jedna vrlo posebna nedjelja. U vinogradu na lokaciji istoga imena, Sv.Nedija, dogodila se svečanost. posvećena Majčinom danu, ali i prirodi, proljeću, dobrim ljudima i odličnom raspoloženju; autohtonim lokalnim namirnicama i hrani. Ipak, u prvom planu su ovdje bili vinograd i vino.
U vinariji Katunar Estate Winery, koju maestralno vodi vinarska obitelj na čelu s mladim Tonijem Katunarom i suprugom Marijanom, po prvi su puta organizirali „Doručak u vinogradu“. Očito je to bio pun pogodak jer se o svemu još priča. I hvali. I prisjeća. I priželjkuje repriza, na koju ćemo, nažalost, morati pričekati još godinu dana.
Ovu tradiciju koju su Katunari pokrenuli prvi na otoku, zapravo su naslonili na tradiciju doručka i marende u vinogradu, u kojem se uvijek nešto radi, a onda se treba i prezalogajiti. U obitelji su o ovom događaju pričali gotovo uzgred čak nekoliko godina, a onda se realizacija dogodila ekspresno, u svega mjesec dana.
Za to je, uz Katunare, podjednako zaslužna iskusna organizatorica evenata i dizajnerica interijera Milena Debrunner iz Krka, koja je Marijani i Toniju pomogla u nedavnom redizajnu kušaonice, a ovoga puta pridonijela idejom i prekrasnim detaljima koji su događaj digli na sasvim novu razinu.
Ideja o doručku u vinogradu sama se nametala s obzirom na lokaciju, jer iz kušaonice Katunar Estate Winery ostakljenom velikim staklenim plohama, puca veličanstven pogled na vinograde ispod i ispred vinarije, baš na poziciji Sv.Nedija. Doručak je bio zamišljen kao prilika da se pozovu i počaste prijatelji, obitelj, partneri i gosti – kao svojevrsna kombinacija komercijalnog i prijateljskog druženja, pa se već u 10.30 ujutro ovdje okupilo više od sedamdeset ljubitelja vina i dobre hrane, ali i glazbe.
Sve je počelo jagodama i pjenušcem Biser mora, Porin i Maestral, a na maloj bini, nakon srdačne domaćinove dobrodošlice odvijao se fantastičan koncert. Nije ni čudo da je ugođaj bio više nego perfektan jer je na stageu bio Edi Maružin, slavan po „Gustafima“ a danas aktivan i u svom odličnom „Edi East Trance Blues“ bandu. Nipošto to nije bila samo background glazba, nego pravi „provodnik“ i dizalica atmosfere nabijene elektricitetom veselja koje je zračilo iz svih ljudi dobre volje, što su osjetili svi prisutni. I plesali!
Svakako je to bio izvrstan Katunarov izbor. Uostalom, kad se radi o dvojici ljudi dobre volje, Toniju i Ediju, koje je spojila ljubav prema vinu i poznanstvo sklopljeno na vinskom događanju jantarnih vina u Izoli, nije tu moglo biti greške. Za povoljnih i prihvatljivih 35 eura po osobi svatko je jeo i pio do mile volje, uživao u čistom zraku, ozračju vinograda, vrhunskoj glazbi i prijateljskim osmjesima svih prisutnih. U svemu je pomogla obližnja Ulika Grill (osobito s narescima od domaće crne slavonske svinje), a pazilo se uistinu na svaki detalj.
Gotovo sve posluženo na prekrasnim platama koje je složila Tara Blažević iz vinarije, na stolovima koji protezali 15-tak i više metara u vinogradu – bili su proizvodi otoka Krka: džemovi OPG-a Rimbaldo, kruh i croissanti već zasluženo medijski opjevane Craft pekarnice Pier iz Krka, goranske pole krumpira sa slaninom (ipak smo u Primorsko-goranskoj županiji), pogače i sitni kolači, kao i presnac pekare Vrbnik; riblja pašteta s potpisom tima Trattorije Gatto nero iz Malinske, jestivo cvijeće OPG-a Nada Baldigara iz Punta…Pršut obližnje vinarije i pršutane Gospoja ručno je rezao Igor Zlatkov iz tvrtke Tramuntana koji na Cresu izrađuje prekrasne drvene daske i drške sječiva koja su sine qua non svake iole ambicioznije kuhinje.
Bilo je to druženje obilježeno radosnim stvaranjem uspomena koje će ostati dugo nakon podsljednje Edijeve pjesme i posljednje ondje ispijene čaše vina. Kad je o vinu riječ, bilo je tu, naravno, žlahtine, između ostalog i fantastične Svete Lucije s pozicije nadomak Baške, ali i Cuvéea i Julije – polusuhog crnog vina za ljubitelje vina s malo većim ostatkom neprevrelog šećera. Upravo se ovdje lansirao i novi rosé pjenušac vinarije, Porin, u čemu su prisutni, a osobito prisutne članice udruge WOW, specijalno uživali. Valja istaći i izuzetno je bitno, a nije floskula, da je ovo bilo iskreno druženje koje je izgledom, promišljenim detaljima, kvalitetom hrane i vrhunskih vina nadmašilo mnoge samo naizgled elegenatne recentne hrvatske evente.
Živjeli! Ponovilo se!
Tekst: Sanja Muzaferija
